Uvod - šta se zapravo dešava u laboratoriji nakon punkcije?
Ovaj tekst namenjen je parovima koji žele da razumeju šta se tačno dešava sa njihovim jajnim ćelijama i spermatozoidima u laboratoriji kada se koristi klasična IVF metoda oplođenja. Cilj je da jednostavnim, ali preciznim jezikom objasni kako embriolog sprovodi oplođenje, zašto se ova metoda koristi, u čemu se razlikuje od ICSI metode i šta par može očekivati kao rezultat.
Oplođenje u laboratoriji za većinu parova predstavlja svojevrsnu „crnu kutiju" - predajete jajne ćelije i spermu, a zatim čekate poziv iz laboratorije sa rezultatima. Taj period čekanja može biti izvor velike anksioznosti, upravo zato što ne znate šta se dešava „iza zatvorenih vrata". Razumevanje procesa koji se odvija u tih nekoliko sati i dana značajno smanjuje tu anksioznost i pomaže vam da bolje razumete izveštaj koji ćete dobiti od embriologa.
Gde se klasični IVF nalazi u celokupnom VTO procesu?
Ako čitate ovaj tekst, to znači da je punkcija (aspiracija jajnih ćelija) upravo završena - vaše jajne ćelije su prikupljene iz folikula i nalaze se u laboratoriji. Partner je dao uzorak sperme (ili je uzorak prethodno zamrznut i sada se priprema za upotrebu). Od ovog trenutka, vi kao par predajete kontrolu embriološkom timu. Događaji se sada dešavaju u laboratoriji, a vi čekate izveštaje o rezultatima.
Postoje dve glavne metode oplođenja u laboratoriji - klasični IVF i ICSI. Ovaj tekst se fokusira na klasičnu IVF metodu. Tekst o ICSI metodi dostupan je posebno i preporučujemo da pročitate oba teksta kako biste razumeli razlike između metoda i razloge zašto se lekar i embriolog odlučuju za jednu ili drugu.
Princip klasičnog IVF-a - oplođenje koje oponaša prirodu
Osnovna ideja klasičnog IVF-a je jednostavna i bliska onome što se dešava u prirodi: pripremljeni spermatozoidi se dodaju jajnim ćelijama u laboratorijsku posudu (petri šolju) i oplođenje se dešava spontano. Spermatozoid sam pronalazi jajnu ćeliju, probija njene omotače i ulazi u nju - slično onome što bi se desilo u jajovodu nakon prirodnog začeća.
Sam naziv „in vitro fertilizacija" upravo ovo opisuje. „In vitro" doslovno znači „u staklu", što označava laboratorijske uslove, van tela. „Fertilizacija" znači oplođenje. Dakle, IVF je oplođenje koje se, umesto u jajovodu, dešava u kontrolisanim laboratorijskim uslovima.
Ono što je ključno razumeti kod klasičnog IVF-a jeste da embriolog ne bira konkretni spermatozoid koji će oploditi jajnu ćeliju. Selekcija je potpuno prirodna - najsposobniji spermatozoid sam pronalazi i oplođuje jajnu ćeliju. Embriolog stvara optimalne uslove, ali sam čin oplođenja prepušta prirodi.
Ovo je ujedno i originalna metoda IVF-a. Prva beba začeta vantelesnom oplodnjom na svetu - Luiz Braun (Louise Brown), rođena 1978. godine - začeta je upravo klasičnom IVF metodom. Ova metoda je proverena i koristi se skoro pet decenija.
Priprema jajnih ćelija za klasični IVF
Šta se dešava sa jajnim ćelijama odmah nakon punkcije?
Čim se folikularna tečnost aspirira tokom punkcije, embriolog preuzima tu tečnost i pažljivo je pregleda pod mikroskopom. Zadatak embriologa u ovom trenutku je da identifikuje jajne ćelije u toj tečnosti, prebroji ih i proceni njihovu zrelost.
Zrelost jajnih ćelija - zašto je važna?
Nisu sve jajne ćelije jednako spremne za oplođenje. Embriolog razlikuje tri stadijuma zrelosti:
MII (metafaza II) - ovo su zrele jajne ćelije, potpuno spremne za oplođenje. Završile su potrebne faze ćelijskog deljenja i mogu da prihvate spermatozoid. Samo ove ćelije se koriste za oplođenje klasičnim IVF-om.
MI (metafaza I) - ovo su nezrele jajne ćelije koje su blizu zrelosti. U nekim slučajevima, one mogu dozreti u narednih nekoliko sati u laboratorijskim uslovima, ali njihova šansa za uspešno oplođenje je niža u poređenju sa MII ćelijama.
GV (germinalni vezikul) - najnezrelije jajne ćelije koje su tek na početku procesa sazrevanja. One se retko koriste za klasični IVF jer im je potrebno previše vremena da dostignu zrelost, a čak i ako dozru, kvalitet je obično niži.
Ovo je važna informacija za razumevanje rezultata: broj dobijenih jajnih ćelija sa punkcije ne mora biti jednak broju ćelija koje idu na oplođenje. Na primer, ako je na punkciji dobijeno 12 jajnih ćelija, ali je samo 9 od njih u stadijumu MII, na oplođenje ide 9 ćelija.
Preinkubacija - kratko „odmaranje" jajnih ćelija
Pre nego što se jajnim ćelijama dodaju spermatozoidi, one se stavljaju u inkubator na kratak period od obično 2 do 4 sata. Ovaj period, koji se naziva preinkubacija, omogućava jajnim ćelijama da se „oporave" od stresa punkcije i prilagode laboratorijskim uslovima. Inkubator obezbeđuje temperaturu od 37°C i kontrolisanu atmosferu koja oponaša uslove unutar tela.
Kumulus-oocitni kompleks ostaje netaknut
Jedna od ključnih razlika između klasičnog IVF-a i ICSI metode ogleda se upravo u pripremi jajnih ćelija. Kod klasičnog IVF-a, jajne ćelije se ne čiste od kumulusnih ćelija pre oplođenja. Kumulusne ćelije su slojevi manjih ćelija koji okružuju jajnu ćeliju poput zaštitnog oblaka. Ovaj kumulus-oocitni kompleks ostaje netaknut jer spermatozoidi moraju sami da probiju ove slojeve - baš kao što bi to radili u prirodnom procesu u jajovodu. Kumulusne ćelije zapravo igraju važnu ulogu u privlačenju spermatozoida i pomaganju procesa oplođenja.
Priprema sperme za klasični IVF
Davanje uzorka
Partner daje uzorak sperme masturbacijom u klinici, obično istog jutra kada je i punkcija zakazana. U nekim slučajevima koristi se prethodno zamrznuti (krioprezervirani) uzorak, na primer ako partner ne može biti prisutan na dan punkcije ili ako je sperma zamrznuta iz medicinskih razloga pre početka terapije.
Zašto se sirovi ejakulat ne koristi direktno?
Ejakulat kakav je dat ne može se koristiti direktno za oplođenje u laboratoriji. Razlog je što sirovi ejakulat pored spermatozoida sadrži i seminalnu plazmu, mrtve i nepokretne spermatozoide, leukocite (bele krvne ćelije), bakterije i druge ćelijske ostatke. U prirodnim uslovima, cervikalni kanal žene deluje kao prirodni filter koji propušta samo pokretne spermatozoide, dok sve ostale komponente ejakulata zadržava. Laboratorijska obrada sperme simulira upravo ovu prirodnu selekciju - cilj je izdvojiti pokretne, morfološki normalne spermatozoide i ukloniti sve nepotrebne i potencijalno štetne komponente.
Metode pripreme sperme
Embriolog koristi jednu od dve glavne metode za pripremu sperme:
Swim-up metoda - ova metoda koristi činjenicu da su pokretni spermatozoidi aktivni i da sami „plivaju" naviše. Uzorak se postavlja na dno epruvete ispod sloja hranjivog medijuma, a nakon određenog vremena, pokretni spermatozoidi sami isplivaju na površinu. Embriolog zatim prikupi gornji sloj koji sadrži najkvalitetnije spermatozoide.
Gradijent centrifugacija (density gradient) - uzorak sperme se nanosi na vrh epruvete koja sadrži slojeve tečnosti različite gustine. Centrifugiranjem se spermatozoidi razdvajaju prema svom kvalitetu - najkvalitetniji i najgušći spermatozoidi prolaze kroz sve slojeve i talože se na samom dnu, dok manje kvalitetni, mrtvi spermatozoidi i ćelijski debris ostaju u gornjim slojevima.
Rezultat obe metode je isti: koncentrat visokopokretnih, morfološki normalnih spermatozoida, spreman za inseminaciju.
Procena kvaliteta pripremljene sperme - ključni momenat odluke
Nakon obrade, embriolog analizira pripremljeni uzorak sperme i procenjuje tri ključna parametra: koncentraciju (koliko spermatozoida ima u uzorku), pokretljivost ili motilitet (koliki procenat spermatozoida se aktivno kreće) i morfologiju (koliki procenat spermatozoida ima normalan oblik).
Ovo je momenat u kome embriolog donosi konačnu odluku: da li je kvalitet sperme nakon obrade dovoljan za klasični IVF, ili je potrebno preći na ICSI metodu. Čak i kada su rezultati spermiograma pre ciklusa bili uredni, realan kvalitet sperme na dan punkcije može se razlikovati. Zato se konačna odluka o metodi oplođenja ponekad donosi tek u ovom trenutku.
Postupak inseminacije - kako se spermatozoidi dodaju jajnim ćelijama
Tajming
Inseminacija se obično vrši 2 do 6 sati nakon punkcije, nakon što su jajne ćelije imale dovoljan period preinkubacije u inkubatoru.
Tehnika inseminacije
Embriolog dodaje pažljivo odmeren broj pripremljenih spermatozoida u posudu u kojoj se nalaze jajne ćelije. Važno je razumeti da se ne dodaje ceo pripremljeni uzorak, već tačno određena koncentracija spermatozoida - obično oko 50.000 do 100.000 pokretnih spermatozoida po jajnoj ćeliji.
Zašto je koncentracija spermatozoida važna?
Koncentracija spermatozoida koja se dodaje jajnim ćelijama je precizno kalibrisana, i to nije slučajno. Ako se doda premalo spermatozoida, šansa za oplođenje je manja jer jednostavno nema dovoljno spermatozoida koji bi pronašli i oplodili jajnu ćeliju. S druge strane, ako se doda previše spermatozoida, postoji rizik od polispermije - stanja u kome više od jednog spermatozoida ulazi u jajnu ćeliju, što dovodi do abnormalnog oplođenja i neupotrembljivog embriona. Embriolog koristi optimalan odnos na osnovu svog iskustva i parametara konkretnog uzorka sperme.
Šta se dešava nakon inseminacije?
Nakon što su spermatozoidi dodati, posude sa jajnim ćelijama se vraćaju u inkubator. Od ovog trenutka, „priroda preuzima" - spermatozoidi se kreću prema jajnoj ćeliji, probijaju slojeve kumulusnih ćelija i zonu pelucidu (spoljašnji zaštitni omotač jajne ćelije), i jedan spermatozoid ulazi u citoplazmu jajne ćelije.
Proces oplođenja u laboratorijskoj posudi - šta se dešava na ćelijskom nivou
Iako se sve ovo dešava u petri šolji umesto u jajovodu, biološki proces oplođenja je identičan onom u prirodi. Evo šta se odvija korak po korak:
Kapacitacija spermatozoida
Pre nego što spermatozoid uopšte može da oplodi jajnu ćeliju, mora da prođe kroz niz biohemijskih promena koje se nazivaju kapacitacija. Ove promene „aktiviraju" spermatozoid i čine ga sposobnim za oplođenje. U prirodnim uslovima, kapacitacija se dešava dok spermatozoid putuje kroz ženski reproduktivni trakt. U laboratorijskim uslovima, ovaj proces se dešava tokom obrade sperme i inkubacije u specijalnom hranljivom medijumu.
Akrozomska reakcija
Kada kapacitirani spermatozoid dođe u kontakt sa zonom pelucidom (spoljašnjim omotačem jajne ćelije), dolazi do akrozomske reakcije. Akrozom je struktura na vrhu glave spermatozoida koja sadrži enzime. Tokom akrozomske reakcije, ovi enzimi se oslobađaju i razgrađuju omotač jajne ćelije, omogućavajući spermatozoidu da prodre kroz njega.
Prodor kroz zonu pelucidu i ulazak u citoplazmu
Uz pomoć enzima iz akrozomske reakcije i sopstvene pokretljivosti, spermatozoid probija zonu pelucidu i ulazi u citoplazmu jajne ćelije. U ovom trenutku, genetski materijal spermatozoida počinje da se spaja sa genetskim materijalom jajne ćelije.
Kortikalna reakcija - zaštita od polispermije
Čim prvi spermatozoid uđe u jajnu ćeliju, ona trenutno reaguje - dolazi do kortikalne reakcije. Granule ispod površine jajne ćelije oslobađaju svoj sadržaj koji menja strukturu zone pelucide, čineći je nepropusnom za druge spermatozoide. Ovo je prirodni mehanizam zaštite od polispermije - ulaska više spermatozoida u jednu jajnu ćeliju.
Trajanje procesa
Čitav ovaj proces oplođenja traje nekoliko sati. Par za to vreme ništa ne može da uradi - oplođenje se ili desi ili ne desi. Ne postoji ništa što par može da učini da utiče na ishod u ovom trenutku.
Provera oplođenja - dan 1 (16–20 sati nakon inseminacije)
Pregled pod mikroskopom
Sledećeg jutra, obično 16 do 20 sati nakon inseminacije, embriolog proverava jajne ćelije pod mikroskopom. Ovo je momenat istine - trenutak kada se utvrđuje da li je oplođenje uspelo.
Šta embriolog traži - pronukleusi
Embriolog traži prisustvo pronukleusa - malih okruglih struktura vidljivih unutar jajne ćelije koje predstavljaju genetski materijal jajne ćelije i spermatozoida pre njihovog spajanja. Na osnovu broja pronukleusa, embriolog određuje da li je oplođenje bilo normalno:
2PN (dva pronukleusa) - normalno oplođenje. Jedan pronukleus potiče od jajne ćelije, drugi od spermatozoida. Ovo je željeni rezultat i znak da je oplođenje prošlo kako treba.
1PN (jedan pronukleus) - abnormalno oplođenje. Moguće je da se jedan pronukleus nije formirao ili je već nestao u trenutku provere. Ovakve ćelije se obično ne koriste dalje.
3PN ili više pronukleusa - najčešće znak polispermije (dva ili više spermatozoida su ušla u jajnu ćeliju) ili abnormalne aktivacije jajne ćelije. Embrion sa tri ili više pronukleusa ima abnormalan broj hromozoma i ne koristi se.
0PN (nema pronukleusa) - oplođenje se nije desilo. Spermatozoid nije uspeo da uđe u jajnu ćeliju ili proces oplođenja iz nekog razloga nije pokrenut.
Denudacija - čišćenje kumulusnih ćelija
Kod klasičnog IVF-a, upravo u ovom momentu - na dan provere oplođenja - jajne ćelije se čiste od kumulusnih ćelija (postupak koji se naziva denudacija). Ovo je neophodno da bi embriolog mogao jasno da vidi pronukleuse pod mikroskopom. Podsetimo, kod klasičnog IVF-a kumulusne ćelije se namerno ostavljaju tokom inseminacije jer spermatozoidi moraju sami da probiju ove slojeve.
Stopa oplođenja - šta je realistično očekivati?
Prosečna stopa oplođenja kod klasičnog IVF-a iznosi 50–70% inseminiranih zrelih jajnih ćelija. To je nešto niža stopa u poređenju sa ICSI metodom, gde se kreće između 65% i 80%.
Šta to konkretno znači? Ako je, na primer, dobijeno 10 zrelih jajnih ćelija (MII) i sve su inseminirane klasičnim IVF-om, realistično je očekivati da će 5 do 7 od njih biti normalno oplođeno (pokazati 2PN). Neke jajne ćelije neće biti oplođene, a kod nekih može doći do abnormalnog oplođenja - i to je normalan i očekivan deo procesa.
Potpuni izostanak oplođenja (Total Fertilization Failure - TFF)
Postoji i mogućnost da nijedna jajne ćelija ne bude oplođena - stanje koje se naziva total fertilization failure (TFF) ili potpuni izostanak oplođenja. Kod klasičnog IVF-a, ovo se dešava u 5–10% ciklusa. Iako je retko, ovo je poznat rizik klasičnog IVF-a i jedan od razloga zašto se u nekim situacijama preventivno koristi ICSI metoda ili split inseminacija (o čemu će biti reči u nastavku teksta).
Prvi poziv iz laboratorije
Obično ujutru, dan nakon punkcije, par dobija poziv iz laboratorije sa informacijom o broju normalno oplođenih jajnih ćelija. Ovo je prvi konkretan podatak koji par dobija o tome kako se njihov ciklus razvija u laboratoriji.
Kada se koristi klasični IVF - indikacije
Klasični IVF je metoda izbora u sledećim situacijama:
Normalan nalaz spermiograma - kada su koncentracija, pokretljivost i morfologija spermatozoida u granicama normale. Ovo je najčešća i najjasnija indikacija za klasični IVF.
Tubarni faktor neplodnosti - kada su jajovodi kod žene začepljeni ili oštećeni, ali je sperma partnera uredna. Jajovodi su kanal kroz koji se jajne ćelije i spermatozoidi prirodno sreću, pa kada oni ne funkcionišu, klasični IVF u laboratoriji zapravo zamenjuje funkciju jajovoda.
Endometrioza - ukoliko sperma zadovoljava kriterijume za klasični IVF, ova metoda se koristi i kod parova gde je endometrioza uzrok neplodnosti.
Neobjašnjena neplodnost - u situacijama kada su svi dijagnostički nalazi uredni, ali trudnoća ne nastaje prirodnim putem, klasični IVF je čest sledeći korak.
Neuspele IUI procedure - ako intrauterina inseminacija nije dala rezultat, a sperma je uredna, sledeći korak u lečenju je često klasični IVF.
Važno je naglasiti da je lekar taj koji na osnovu kompletne dijagnostike donosi preporuku o metodi oplođenja. Međutim, u nekim slučajevima konačna odluka između klasičnog IVF-a i ICSI-ja pada tek na sam dan punkcije - kada embriolog vidi realan kvalitet sperme nakon laboratorijske obrade.
Klasični IVF vs. ICSI - pregled ključnih razlika
Način oplođenja. Kod klasičnog IVF-a, spermatozoid sam pronalazi jajnu ćeliju i ulazi u nju. Kod ICSI-ja, embriolog bira jedan spermatozoid i ubacuje ga direktno u jajnu ćeliju pomoću mikro-igle.
Selekcija spermatozoida. Klasični IVF podrazumeva prirodnu selekciju - najsposobniji spermatozoid „pobeđuje". Kod ICSI-ja, selekciju vrši embriolog na osnovu izgleda i pokretljivosti spermatozoida.
Potreban kvalitet sperme. Klasični IVF zahteva dovoljnu koncentraciju i pokretljivost spermatozoida da bi oplođenje moglo da se desi spontano. ICSI može da funkcioniše i sa minimalnim brojem spermatozoida jer je dovoljan samo po jedan spermatozoid za svaku jajnu ćeliju.
Stopa oplođenja. Kod klasičnog IVF-a prosečna stopa oplođenja iznosi 50–70%, dok je kod ICSI-ja nešto viša - 65–80%.
Rizik od potpunog izostanka oplođenja. Kod klasičnog IVF-a taj rizik iznosi 5–10%, dok je kod ICSI-ja značajno niži - 1–3%.
Manipulacija jajnom ćelijom. Klasični IVF podrazumeva minimalnu manipulaciju - proces je prirodniji. ICSI zahteva direktnu mikroinjekciju, što znači da se jajnim ćelijom fizički manipuliše.
Cena. Klasični IVF je obično nešto jeftiniji jer ne zahteva opremu za mikromanipulaciju. ICSI nosi dodatni trošak zbog složenosti postupka.
Realistična očekivanja o klasičnom IVF oplođenju
Klasični IVF je proverena i efikasna metoda sa istorijom od skoro pet decenija. Milioni beba širom sveta začeti su upravo ovom metodom.
Stopa oplođenja od 50–70% znači da neće svaka jajne ćelija biti oplođena - i to je potpuno normalno i očekivano. Ne treba se razočarati ako je stopa oplođenja u vašem ciklusu u ovom opsegu. Na primer, od 10 zrelih jajnih ćelija, realistično je očekivati da će klasičnim IVF-om biti normalno oplođeno 5 do 7.
Potpuni izostanak oplođenja je redak, ali predstavlja poznat rizik klasičnog IVF-a. Klinike imaju strategije za upravljanje ovim rizikom - split inseminacija i rescue ICSI postoje upravo kao „sigurnosna mreža".
Kvalitet embriona nakon klasičnog IVF-a je uporediv sa kvalitetom embriona nastalih ICSI-jem. Metoda oplođenja nije presudni faktor za konačni ishod vašeg ciklusa.
Na kraju, odluka o metodi oplođenja je samo jedan od mnogih faktora koji utiču na uspeh VTO ciklusa. Kvalitet jajnih ćelija, starost žene, stanje endometrijuma, genetski faktori i mnogi drugi parametri igraju podjednako važnu, ako ne i važniju ulogu u ukupnom ishodu.
Rečnik ključnih termina
In vitro - doslovno „u staklu"; termin koji označava da se proces odvija u laboratorijskim uslovima, van tela. Suprotno je „in vivo" - u živom organizmu.
Inseminacija (u laboratorijskom kontekstu) - postupak dodavanja pripremljenih spermatozoida jajnim ćelijama u laboratorijskoj posudi sa ciljem oplođenja. Ne treba mešati sa intrauterinom inseminacijom (IUI), koja je drugačiji postupak.
Kumulus ćelije (kumulusne ćelije) - slojevi manjih ćelija koji okružuju jajnu ćeliju poput zaštitnog oblaka. Imaju ulogu u ishrani jajne ćelije, u komunikaciji sa njom i u privlačenju spermatozoida. Kod klasičnog IVF-a ostaju na jajnoj ćeliji tokom inseminacije.
Zona pelucida - spoljašnji zaštitni omotač jajne ćelije, glikoproteinska „ljuska" koja okružuje jajnu ćeliju ispod kumulusnih ćelija. Spermatozoid mora da probije zonu pelucidu da bi ušao u jajnu ćeliju.
Kapacitacija - niz biohemijskih promena koje spermatozoid mora da prođe da bi bio sposoban za oplođenje. U prirodi se dešava u ženskom reproduktivnom traktu, u laboratoriji tokom obrade sperme i inkubacije u specijalnom medijumu.
Akrozomska reakcija - oslobađanje enzima iz akrozoma (strukture na vrhu glave spermatozoida) koji razgrađuju zonu pelucidu i omogućavaju spermatozoidu da prodre u jajnu ćeliju.
Pronukleus (2PN) - okrugla struktura vidljiva unutar oplođene jajne ćelije koja sadrži genetski materijal. Normalno oplođena ćelija ima dva pronukleusa (2PN) - jedan od jajne ćelije i jedan od spermatozoida.
Polispermija - ulazak dva ili više spermatozoida u jednu jajnu ćeliju, što dovodi do abnormalnog broja hromozoma i neupotrebljivog embriona. Prepoznaje se po prisustvu tri ili više pronukleusa (3PN+).
Denudacija - postupak uklanjanja kumulusnih ćelija sa jajne ćelije, obično enzimskim i mehaničkim putem. Kod klasičnog IVF-a radi se dan nakon inseminacije, pre provere oplođenja.
Preinkubacija - period odmora jajnih ćelija u inkubatoru (obično 2–4 sata) nakon punkcije, pre nego što se dodaju spermatozoidi. Omogućava jajnim ćelijama da se prilagode laboratorijskim uslovima.
Total Fertilization Failure (TFF) - potpuni izostanak oplođenja; situacija u kojoj nijedna jajne ćelija ne bude oplođena. Kod klasičnog IVF-a se javlja u 5–10% ciklusa.
Rescue ICSI (spasonosni ICSI) - postupak prebacivanja jajnih ćelija na ICSI metodu nakon neuspelog pokušaja oplođenja klasičnim IVF-om. Primenjuje se ako se 4–6 sati nakon inseminacije primete znaci da oplođenje ne napreduje.
Split inseminacija - pristup u kome se deo jajnih ćelija oplodi klasičnim IVF-om, a deo ICSI metodom, unutar istog ciklusa. Koristi se kod graničnog kvaliteta sperme ili u prvom ciklusu bez prethodnog iskustva sa oplođenjem.
Petri šolja - plitka laboratorijska posuda od plastike ili stakla u kojoj se jajne ćelije čuvaju i u kojoj se vrši inseminacija. Iako se IVF doslovno prevodi kao „oplođenje u staklu", u praksi se danas uglavnom koriste plastične posude.
Motilitet (pokretljivost) - sposobnost spermatozoida da se aktivno kreću. Jedan od ključnih parametara kvaliteta sperme. Razlikuje se progresivni motilitet (kretanje napred) i neprogresivni (kretanje u mestu).
Swim-up metoda - laboratorijska tehnika pripreme sperme kod koje pokretni spermatozoidi sami „isplivaju" na površinu medijuma, čime se izdvajaju najkvalitetniji.
Gradijent centrifugacija (density gradient) - laboratorijska tehnika pripreme sperme kod koje se uzorak centrifugira kroz slojeve različite gustine, a najkvalitetniji spermatozoidi se talože na dnu.